Sveti Vendelin, patron crkve i župe u Jarmini, slavi se po kalendaru 20. listopada. Živio je od 554. do 617. godine. Malo je povijesnih podataka o njemu. Tek u 15. stoljecu napisan je njegov životopis koji govori o Vendelinu kao kraljevskom sinu iz Irske, što nije povijesno dokazano. Prema legendi bio je irsko-škotski kraljevic koji se iz ljubavi prema Bogu odrekao prijestolja. Prikljucio se jednom hodocašcu u Rim. Zatim kao pastir cuvao blago nekom plemicu-posjedniku i kao pustinjak boravio u brdovitim Vogezima, na današnjoj luksemburškoj granici. Koncem šestoga stoljeca izabiru ga benediktinski monasi samostana u Tholeyu za opata (poglavara). Tu je, u Saarskoj oblasti, na njegovom grobu, podignuta najprije kapela kamo su dolazili mnogi hodocasnici, a zatim velika gotska crkva (bazilika) i nastaje mjesto St. Wendel. Iz godine u godinu dolazilo je onamo sve više hodocasnika, osobito poljodjelaca, seljaka, stocara. Štovali su ga i zazivali kao zaštitnika od kuge, osobito kuge stoke. Još i danas njemu hodocaste i brojne crkve i kapele u europskim alpskim i stocarskim krajevima. Njegovo cašcenje bilo je najbujnije u 15. stoljecu.
U likovnoj umjetnosti svetog Vendelina prikazuju ga kao mladolikog pastira (cesto u odjeci kraljevica) s pastirskim štapom i torbom (tako je prikazan i na dosadašnjoj, sada obnovljenoj, glavnoj slici u apsidi jarminske crkve); prikazuju ga kao i redovnika, nekad kao hodocasnika s hodocasnickim šeširom široka oboda, štapomi školjkom tzv. «jakovskom kapicom, (koju su hodocasnici nosili umjesto caše), te kao opata, u tunici s kapuljacom, knjigom i opatskim štapom(tako je prikazan u novom podnom mozaiku u jarminskoj crkvi). Kruna i štit do nogu ozacuju da je plemickog roda. Oko njega su najcešce ovce, goveda, svinje, konji kako pasuili miruju uz vodu ili pojilo. Uokolo je idilicni krajolik. Cašcen je ponajviše u njemackim krajevima. Buduci da je crkva u Jarmini gradena u vrijeme kada su u mjestu bili u vecini Nijemci, nije cudo da su sebi izabrali za patrona upravo ovog sveca.
Ime Vendelin je skracenica od starovisokonjemackih imena koja pocinju sa Wendel-(Wendelmar, Wendelbert). A korijen je zacijelo njemacka rijec wandeln-lutati, skitati se. Jednostavnije je tumacenje da ime Vendelin znaci putnik, hodocasnik. Od osnovnog imena su izvedenice: Vendel, Delo, Vedo, Lino, Linko, Vendi; Vendelina, Delka, Delina, Delinka, Lina, Venda.