• Register
Župna crkva PDF Ispis E-mail

Župa se spominje 1332. Obnovljena je 1805. godine. Župna crkva sagrađena je 1847. godine. Tlocrtna površina iznosi 296 m2. Vrlo teško razorena u Domovinskom ratu 1991. Potpuno obnovljena i opremljena novim inventarom: darovima i pod vodstvom Talijanskog Caritasa 1993. - 1994. godine. Župni stan građen je 1970.-1972. To je katnica površine 200 m2.

Prve granate pale su na Jarminu 17. kolovoza 1991. godine iz Gaboša. Otada je iz okolnih srpskih sela napadana Jarmina bezbroj puta topovima, tenkovima, minama i bombama. Crkva je bila najvidljiviji i glavni cilj. Prva teška oštećenja crkvenoga krova i zvonika dogodila su se u nedjelju 3. listopada 1991. godine. Sljedećeg dana kazetna bomba ubila je 3 osobe, a 12 je teško ranjeno. U studenom 1991. Jarmina je napadana 21 put, u prosincu 17 puta. U siječnju 1992. podnijela je 6 napada, u veljači 12, u ožujku 9 i u travnju je napadnuta 23 puta. Prije rušenja zvonika crkva je već bila teško oštećena. Zvonik je također bio oštećen sa zapadne i sje­verne strane; topovskim granatama iz Markušice i Gaboša sa sjevera te Karadžićeva (Križevaca) sa zapada. Pročelje crkve oštećeno je vrlo teško tenkovskim granatama iz Markušice i Gaboša. Glavna crkvena vrata su prepolovljena a nadvratak teško oštećen. Zabati na pročelju crkve skoro su potpuno srušeni. Unutrašnjost crkve također je teško oštećena. Velik dio stropa propao je u lađu crkve. Nekoliko klupa isječeno je na komadiće. Ispovjedaonice su jako oštećene. Jedan je luster otkinut i razbijen. Oltarna slika Sv. Vendelina Opata oštećena je s dvadesetak gelera. Oltar i ambon su također oštećeni, prozori razbijeni; dva su prozora zajedno s okvirima izbijena iz zida. Pregradna vrata između narteksa i lađe također su teško oštećena. Srednje zvono je razbijeno, samo je bat visio na njihalu. Krov crkve teško je oštećen u dužini 10 metara od zvonika. U crkvenom su dvorištu potpuno srušene dvije postaje Križnoga puta, a ostale sve redom oštećene. U sakristiji su oštećeni ormari za crkveno ruho. Nemoguće je opisati ruševinu koja je ostala od jarminačke crkve.

Prvoga dana mjeseca svibnja 1992. godine, Srbi su na Jarminu ispalili oko 60 granata. To je bio uvod u godišnjicu događaja u Borovu selu u kojem je poginuo i Josip Culej iz Jarmine. Sutradan, 2. svibnja 1992. godine u subotu, napad počeo oko 11,00 sati. Srpski tenkovi došli su iz Karadžićeva (Križevaca) do jarminačkog smetlišta, a iz Gaboša u jarminačke njive. Najviše su napadali crkvu, a tukli su i po selu.

Zvonik jarminačke crkve pogođen je dvadesetak puta, 13,00 sati zvonik je srušen. Tom prilikom u Jarmini su ranjena tri čovjeka. Istoga dana kada je srušen zvonik župne crkve Jarminčani su burno reagirali otjerali ispred crkve europske promatrače koji su drsko tvrdili da Jarminčani sami pucaju na svoje selo. Jarminčani takve gluposti nisu mogli otrpjeti pa su, povrijeđeni vrlo bučno reagirali. Toga dana na Jarminu je palo oko 200 granata ispaljenih iz Karadžićeva (Križevaca), Gaboša i Ostrova. Do 7. svibnja Srbi su Jarminu napali još pet puta.

U siječnju 1993. godine dolazi u razorene Vinkovce i u Jarminu ing. dr. Pietro Pericoli, službenik talijanskoga Caritasa, izlaže svoju ponudu obnove, traži jedno ratom razoreno mjesto, odabire Jarminu i tu odmah otvara Caritasov ured. Na čelu ureda je Jelica Antunović, arh. teh. iz Požege, a tajnica ureda je Renata Šutalo.

Monsignjor Giuseppe Pasini, direktor talijanskoga Caritasa, došao je 21. veljače 1993. godine u pohod spomenutom Uredu za obnovu. U okviru toga pohodio je i teško oštećenu crkvu u Jarmini. Na redovitoj župnoj misi, koja je slavljena u vjeronaučnoj dvorani u 10,30 sati, monsinjor Pasini koncelebrirao je sa župnikom Antunom Devićem i svećenicima iz svoje pratnje: Josipom Groši­ćem, dr. Perom Aračićem i Ivanom Rebićem. Na koncu mise monsinjor Pasini je rekao narodu nekoliko utješnih i ohrabrujućih riječi, obećavajući veliku pomoć u obnovi župne crkve sv. Vendelina Opata u Jarmini. Do toga dana već je bio napravljen dio nacrta za obnovu crkve.

Krenulo se najprije s obnovom obiteljskih domova: za 300 oštećenih kuća domaćinima je darovan materijal za popravak, povrh toga sagrađene su dvije obiteljske kuće, isplaćen je veliki dug za prije rata započeti seoski vodovod, završena je vodovodna mreža u cijelom mjestu, opremljena vodocrpna stanica i podignut vodotoranj. Zatim je sagrađen veliki društveni dom za mjesne vatrogasce, općinske urede i druge potrebe. U njemu je, za veće skupove, napose za svadbe, prostrana dvorana. Dom je opremljen novim inventarom. Sagrađene su zatim i opremljene mjesna ambulanta i ljekarna, a osmogodišnja škola snabdjevena je namještajem.

Posljednja je bila na redu najrazorenija zgrada u mjestu - župna crkva. Za mnogostruke, specifične i stručne projekte i radove raspisani su natječaji. Odabrani su projektanti i najpovoljniji izvođači, a svi su radovi završeni kvalitetno i prije ugovorena roka; već u rujnu 1994. godine. U četvrtak, 20. listopada 1994, na dan nebeskog zaštitnika župe svetoga Vendelina Opata, obnovljena crkva svečano je blagoslovljena i predana vjernicima. Blagoslovio ju je zagrebački nadbiskup, kardinal Franjo Kuharić, koji je tom prigodom zapisao u župnu Spomenicu: Danas 20. listopada godine Gospodnje 1994. blagoslovio sam obnovljenu župnu crkvu sv. Vendelina u Jarmini, pošto je bila okrutno srušena, a darom talijanskog Caritasa uskrsnula u novoj ljepoti. Neka nad njom i župom bdije Božja ljubav. + Franjo kard. Kuharić. Uz kardinala Kuharića bili su dijecezanski bi­skup monsignjor Ćiril Kos i nadbiskup iz Udina (Italija), te mnogi svećenici. Go­sti svečanosti bili su predstavnici talijanskoga Caritasa, gotovo svi projektanti i izvođači radova, uzvanici iz Županije, grada Vinkovaca i Općine Jarmina te župljani.

Velikodušnim darovima Talijanskoga Caritasa i njegovom brižnom skrbi u tijeku cijele obnove Jarmina je prvo mjesto u Hrvatskoj koje je nakon rata cjelovito obnovljeno. U obnovu cijeloga mjesta uloženo je pet milijuna njemačkih maraka. Od toga je obnova crkve stajala 1,600.000 njemačkih maraka. Crkva je obnovljena za 14 mjeseci, dva mjeseca prije ugovorenoga roka. Sada je to zapravo potpuno nova crkva. Pri tom je sačuvan njezin arhitektonski oblik i građevne karakteristike. Svi zidovi, teško oštećeni granatama, očišćeni su, a gdje je trebalo ponovno su zidani i iznovice ožbukani. Pritom su iznovice brižno izvedeni i svi ukrasni profili izvana i iznutra. Prošireno crkveno dvorište (mjesna škola darovala je dio svoga dvorišta na kojem je bila sagrađena bivša, stara škola, op. a.) uređeno je novim projektom, a ograda dijelom obnovljena, dijelom nova, povećana. Ispred crkve originalno su riješeni prilazi, osvijetljeni kandelabrima i obrađeni posebnom tvrdom opekom. Kamenim pločama obloženo je stubište ispred portala. Uokolo crkve je nova zelena površina, uređena je odvodnja i drenaža. U ratu je bila potpuno uništena unutrašnjost crkve: mobilijar i glavni oltar. Dije­lom oštećeni svetački kipovi na vrijeme su spašeni. U ovoj obnovi na novi je na­čin koncipiran i postavljen crkveni mobilijar: drvene klupe, ispovjedaonice i sak­ristijski namještaj. Posebna je cjelina svetište kojemu pripadaju oltarna menza, dva ambona, krstionica, stalak za vazmenu svijeću i postolje tabernakula (sve­tohraništa), sve u kamenu; zatim tabernakul od nehrđajućega metala i stilizirana drvena sjedala za svećenika i poslužitelje. Autori rješenja su Dražen Trogrlić, akademski slikar, i Vedran Kögl, dipl. ing. arhitekture. Ratom uništeni crkveni prozori, koji su bili rađeni kao ornamentalni bojani vitraji, sada su zamijenjeni novim vitrajima. Radio ih je također akademski slikar Dražen Trogrlić. Sadržaj su im stilizirani biljni oblici. Raznolikošću boja daju poseban ugođaj svijetlo oli­čenoj unutrašnjosti crkve. Velika oltarna slika župnoga patrona sv. Vendelina, koji je na njoj prikazan kao mladi pastir, obnovljena je i postavljena u apsidu po­nad tabernakula. A u podu crkve, ispred prilaznih stuba k oltarnoj menzi, sveti je Vendelin prikazan kao starac-opat. Taj mozaik koji zahvaća krug promjera 2,8 m rad je akademskoga slikara Dražena Trogrlića. Obnovljeni drveni kipovi na drvenim konzolama raspoređeni su po stijenama crkve. Orgulje su također dar talijanskoga Caritasa, nabavljene u Njemačkoj. Građene su 1964. godine. Vlasnik tvrtke 'Speith-Orgelbau' ih je obnovio i postavio na pjevalištu. Praktičnije je riješeno i pristupno stubište k pjevalištu, a u crkvenom predvorju, ispod pjevačkoga kora, postavljena je zaštitna staklena stijena s vratima. Na taj način glavna vrata mogu biti otvorena, a crkva pristupačna pohodu i razgledanju. U crkvi je nova električna instalacija, novo ozvučenje i novo podno centralno grijanje. Zvona su elektrificirana, a zvonjenje prikladnim programom automatizirano.

 
Fitness ReLady
 Sva prava pridržana | © 2017. Župa sv. Vendelina - Jarmina | Web Otis d.o.o.